Kao što je Tvornica kulture nekada bila stalno prebivalište hrvatskih trap zvijezdi, čini se da je tu ulogu sada preuzeo Dom sportova. U posljednjih nekoliko tjedana bili smo tako na koncertu KUKU$-a i Vojka V, kroz par mjeseci će na pozornicu stupiti i Grše, a ovaj vikend smo slušali z++.
Moram priznati da sam dosta veliki fan njegove glazbe, ali da se nekako poklopilo da nikada do sada nisam bila na njegovom nastupu. Stoga me je ovaj koncert iznimno veselio i imala sam visoka očekivanja – vrlo visoka. I nažalost, nisu bila ostvarena.
No, krenimo od onog pozitivnog. Ovo je svakako bio produkcijski najzahtjevniji trap koncert na kojem sam ikad bila. Od lasera i sjajnih grafika koje su se projicirale na spremnicima za vodu (plus za kreativnost!) pa do plesačica na svili, sve je bilo na mjestu. Zaista je bio užitak gledati pozornicu.
Manjak energije
Užitak je bio gledati pozornicu, ali nije bio toliki užitak sve slušati. Da se odmah ogradim, zvuk je bio savršen i sve je bilo na mjestu – nije bilo pogrešno otpjevanih pjesama niti iznenadnih prekida. Ono čega je falilo je bila zapravo energija. Nisam do sada bila na koncertima z++-a, ali nisam nikad čula da je njegov koncert bio anemičan, a upravo je to riječ koju bih najprije iskoristila za ovu priču.
Za razliku od dosadašnjih trap koncerata u Domu sportova, ovaj nije bio rasprodan. Mislila sam da je možda do toga jer je recimo jedna petina dvorane bila nepopunjena (što je i dalje jako malo s obzirom na kapacitet dvorane), ali kad god bi na pozornicu stupio neki gost, publika bi podivljala. I onda sam shvatila – nije do publike, do izvođača je.
z++ je tijekom koncerta imao cijeli niz gostiju. Prvi je na pozornicu stupio Massimo Savage za pjesmu ŠNiT i odmah je sve živnulo. Kada je sišao s pozornice, opet se sve umirilo. Onda je došao Hiljson Mandela i opet je nastupio kaos. I tako u krug sa svakim izvođačem, a uslijedili su još Nipplepeople, Vojko V i Buč Kesidi. Daleko najveći pljesak je dobio Buč Kesidi, koji ovaj tjedan ima 7 (sedam!!) rasprodanih koncerata u Saxu, pa me to nije iznenadilo.
Sjajan nastup gostujućih izvođača
Svi izvođači su zajednički izveli jednu njihovu pjesmu, a zatim je uslijedila pjesma koja je bila njihov duet ili pjesma z++-a. Svakako su najveći hit, očekivano, bile pjesme poput Magija, Ljeto već je gotovo te Crno i zlatno. Prije ovog koncerta, moram priznati, mislila sam da znam većinu njegovih pjesama, ali sam bila u krivu.
Tek sam na drugoj polovici koncerata mogla hvatati ritam s izvođačima, a najviše me razočarala izvedba pjesme Moshpit. Očekivala sam potpuni kaos i ludilo, a na kraju sam vidjela možda i jedan od najslabijih moshpiteva u mom životu. Ruku na srce, bila sam na sigurnoj udaljenosti na tribinama, ali iz te pozicije… Nije izgledalo sjajno.
Koncert je trajao više od dva sata i u ta dva sata bilo je nekoliko zaista impresivnih trenutaka, ali sve skupa, ocjena je bila nekakav prosjek, trojka. Nije to zapravo loše, ali očekivala sam više. Treba uzeti i u obzir to da je z++ bio u pojedinim trenucima sam na pozornici što mu sigurno nije olakšalo cijelu situaciju, ali opet – koliko toga treba opraštati?