Sjećam se svog prvog susreta s beogradskim bendom Ničim Izazvan. Bilo je to davne 2016. godine, kad su mi koncerti u Zagrebu predstavljali svojevrsnu ekspediciju, ali se isplatilo tu i tamo potegnuti za velike stvari. Tada sam zapravo dolazila na dva dana S.A.R.S.-a u Domu sportova, a Ničim Izazvan bili su samo njihova predgrupa.
Još u pripremama za koncert, jer naravno da svaki koncert iziskuje svoju playlistu na Spotifyu, svidjele su mi se neke pjesme. Prvenstveno me oduševila “Bo Bo Bom”, ali posebno je mjesto kod mene imala i “Trideset”. Međutim, baš kao što je odlika svakog uistinu kvalitetnog benda, zapravo su me osvojili u trenutku kad sam ih vidjela uživo. Slušala sam ih oba dana i bili su stvarno odlični, ali tek kad sam bila na njihovom solo koncertu u Vintageu sam shvatila koliko su sjajni s publikom.
Više od četiri godine prošle su prije njihova povratka pred zagrebačku publiku, a ovu subotu su nastupali u rasprodanom Saxu. Jedan je to od ponajboljih prostora u Zagrebu, upravo zbog tog intimnog momenta koji pruža priliku za stvarno povezivanje s ljudima pred pozornicom. I tako smo ovaj vikend uživali u njihovom sjajnom povratničkom koncertu.
Više od dva sata dobre glazbe
Sam koncert trajao je više od dva sata, a publika je glasnim pljeskanjem držala brzi ritam. Pritom, sve pjesme su se u glas pjevale kao da je svaka osoba u publici dio benda. Na pozornici je tako bilo čak devet članova, a publika je stvarno zaslužila da nosi titulu počasnog desetog člana.
Nakon gotovo dva sata svirke, publika je tražila još i uslijedio je dugi bis, na kojem su čak izveli i jednu obradu – nešto što inače ne rade, posebno su naglasili. Ipak, za ovu specijalnu priliku odsvirali su “Plavi safir” od Bajage i tako dodatno osvojili simpatije svih prisutnih.
Malo zvuči sve ovo sladunjavo i pretjerano, ali stvarno ne pretjerujem, bilo je suza. I ne samo u publici, već i na samoj pozornici, prilikom posljednjeg naklona. Tijekom čitavog koncerta su govorili da su znali da će biti dobar koncert, ali ne ovako dobar. Tako su suznih očiju zahvalili svima prisutnima, otišli kratko u backstage, a zatim ponovno izašli, ali ovaj put među publiku i tako se družili s fanovima.
Ne želimo čekati opet četiri godine
Kad su u pitanju moji osobni highlights samog koncerta, onda je to svakako izvedba pjesama “Trideset”, “Glupost”, “Tužne Devojke”, “Rekla je”, “Bilo Gde” i “Svila”. Super je bio i moment u kojem je netko iz publike tražio “Bože, kako si?” s posljednjeg albuma “Idu godine”, pa su ga i pozvali na pozornicu. Nažalost, taj netko se nije odvažio kročiti na pozornicu, ali je bio barem dobar zez u pitanju.
Najbolji zez je svakako bio kad je Bojan Gluvajić, jedan od dva frontmena, izvadio trzalicu koja svijetli, tražio da se gotovo ugase svijetla u klubu i tako uveo i specijalne efekte na samu binu. “Najbolje uložena dva eura na Temuu ikad”, rekao je Gluvajić. Ukratko, sve je bilo baš kako i treba, a čak i malo bolje. Odličan zvuk, još bolja atmosfera i top koncert. Što reći osim da se nadamo da se vidimo ubrzo – ne nakon četiri godine.