Prije točno deset godina, 16. listopada 2007., oko 6 sati i 20 minuta ujutro, u automobilskoj nesreći na autocesti u blizini Nove Gradiške, smrtno je stradao Toše Proeski, u dobi od samo 26 godina.
Makedonski slavuj, kako su mu tepali, i danas živi u srcima obitelji, kolega i vjernih obožavatelja koji mu i dalje svake godine odaju počast.
Todor Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. u Kruševu u Makedoniji, diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Skopju kao jedan od najboljih studenata svoje generacije, a bio je jedan od prvih glazbenika koji je ujedinio prostor bivše Jugoslavije.
“Važne su pjesme, tko šiša nagrade”
Iza sebe ostavio je pjesme, ali i rečenice po kojima će ostati upamćen, a posljednji intervju večer prije smrti u kojem je izjavio “kako mu je svega puna glava” s njim je ušao u legendu. Njegovi nastupi punili su dvorane bez obzira na to u kojoj su se državi održavali, publiku je osvajao glasom, stasom i karakterom, a poznat je bio i po svojoj skromnosti.
Želio je djevojku koja cijeni prave vrijednosti
Njegove riječi ‘Ve sakam site’ (Sve vas volim) ni danas nisu oslabile, a koliko je bio nesebičan i skroman otkrivao je, kako na nastupima, tako i u intervjuima. Rekao je i kako želi djevojku koja cijeni prave vrijednosti, a ne materijalne. Da je bio skromni mladić velikog srca pokazivao je i svojim djelima; uvijek je nesebično pomagao onima kojima je to bilo najpotrebnije.
“Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome”
U moru kvazi pjevača i poluproizvoda koji preplavljuju glazbeno tržište, Toše Proeski oduvijek je bio poznat kao nevjerojatni talent i pravi profesionalac. Za sebe je često govorio da “postoji zbog publike”, a kritikama nije davao veliko značenje.
Predosjećao je kraj
“Pričate kako je život divan. I je, samo da potraje još malo”, ispričala je njegova starija sestra makedonskim medijima u jednom intervjuu što je rekao prije tragične pogibije.
Omiljen među kolegama glazbenicima i obožavan od strane tisuća obožavatelja, Toše Proeski bio je i ostat će jedan od najsvjetlijih trenutaka pop glazbe na ovim prostorima, a njegov lik i djelo ni nakon devet godina ne blijede, a on kroz svoje pjesme na neki način i dalje živi među nama.
Ni punih deset godina nakon tragične pogibije karizmatični glazbenik nije zaboravljen, a tisuće ljudi za njim tuguju kao i prvog dana.
Noć prije, 15. listopada, samo nekoliko sati prije nego je krenuo na putovanje na kojem je izgubio život, Toše je gostovao u makedonskoj emisiji “Vrteleška”, gdje je dao svoj posljednji intervju. Toše je u emisiji govorio o svojoj obitelji, karijeri i planovima za budućnost te izgovorio rečenicu koja se mnogima zauvijek urezala u pamćenje.
Voditeljica Vesna Petruševska pitala ga je: “Zar se ponekad ne želiš malo skloniti od svega?”, na što je Toše izgovorio: “Želim, ali ne mogu. Mašinerija me stavila, kako to kažu, ‘u bubanj’ i gotovo. Nema vraćanja nazad. Tražim oporavak od svakodnevnih intervjua, šminkanja, skidanja šminke, pakiranja… Sve mi je ‘dovde’.”
“Ne mogu biti sam, ne mogu sam otići na kavu i u trgovinu. Ne mogu, a želim”, dodao je.
Mnogi su u tim njegovim rečenicama kasnije pronalazili “misteriozne predznake” i “nagovještaje” smrti, no voditeljica Petruševska, koja je vrlo dobro poznavala Tošu, izjavila je prilikom snimanja dokumentarca o njegovoj smrti “Šest sati do neba” da je takve priče smetaju.
“To dijete je samo bilo umorno. Snimio je glazbe kao pedesetogodišnji pjevač. Snimio je pjesama dovoljno za dvadesetogodišnju karijeru”, kaže ona.