Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski jedan je od najljepših prostora za koncerte u Hrvatskoj, ako ne i najljepši. Ne mislimo pritom na estetiku samog prostora, već na akustiku koja je skoro pa savršena. Lisinski je do sada ugostio brojne glazbene velikane, pa tako i Nick Cavea, Tinu Turner, Stinga, Raya Charlesa i u ponedjeljak, 3. ožujka 2025. godine, engleski rock band, Tindersticks.
Bio je ovo njihov četvrti koncert u Zagrebu nakon dvanaestogodišnje pauze, a vratili su se u sklopu promocije najavljenog albuma, “Soft Tissue”. Sam koncert počeo je po rasporedu u 20.30 sati te je trajao oko sat i pol vremena. Sasvim očekivano, pljesak u dvorani nije prestajao i članovi benda vratili su se za bis te odsvirali još tri pjesme.
Moramo priznati da smo za Tinderstickse prije koncerta tek ovlaš čuli, odnosno, dovoljno smo znali da ne bismo propustili koncert, ali daleko smo bili od fanova koji će znati sve pjesme na koncertu i redoslijed kojim će ih izvoditi. Znali smo što očekivati, ali ne do kraja. I oduševili su nas.
Za vrijeme trajanja čitavog koncerta, vidio se za početak tek rijetko koji mobitel – ljudi su zaista sjedili i pozorno slušali. Ne možemo na to okriviti godine publike jer je zaista bila miješana ekipa, već je za to zaslužna isključivo atmosfera koju je stvorio sam bend. U dvorani prigušenih svjetala, s tek ponekim svijetlom na članovima benda, vladala je tišina.
Otkako su se pojavili na pozornici, pa dok nisu sišli, publika se mogla čuti samo u kratkim pauzama između pjesama dok je oduševljeno pljeskala. Ostatak vremena vladala je tišina, i to ona najbolja moguća. U zraku se osjećalo da publika šuti i gleda jer želi upiti svaki trenutak koncerta, svake pjesme, svakog tona.
Na pozornici je bilo gotovo pa jednako mirno. Dio članova je sjedio, dio je stajao na mjestu. Razgovora s publikom nije bilo do samog kraja kada su zahvalili na dobroj atmosferi. Cijela stvar je na trenutke djelovala više kao da smo im mi, publika, slučajno upali na neku probu ili jam session. Bilo je toliko intimno, moćno i krhko. I svaka osoba u publici je to prepoznala, nagradila glasnim pljeskom i nastavila ne ometati dalje.
Izveli su sve svoje poznate (i manje poznate) pjesme, a najpopularnije su sačuvali za sam kraj. Opušten i blag zvuk ovog benda posebno je došao do izražaja zbog već spomenute fantastične akustike, pa je tako postao i iznimno prodoran. Na trenutke se činilo kao da cijela dvorana vibrira i samo čeka kad će sve eskalirati. I eskaliralo je tek pri pozivu na bis, što je bilo zaista i očekivano nakon spektakularnog koncerta koji su nam priredili.