Podijeli objavu

Jedno od većih iznenađenja s popisa sudionika 66. Zagrebačkog festivala je ime Tibora Karamehmedovića, frontmana dubrovačkog Silentea koji se za nastup odlučio kao – samostalni kantautor! Tibor nam je ljubazno pojasnio sve naše dvojbe…

Tibore, imaš iskustvo već dva nastupa na Zagrebačkom festivalu. Kakve dojmove nosiš sa sobom s festivalske pozornice?

Nerado se sjećam oba nastupa na Zagrebačkom festivalu. To mi je jako žao reći jer sam bio mlad, a mladima ne trebaju takve uspomene jer ih se ne znaju riješiti na vrijeme. Pobjeda je bila gorka jer je bilo više stresa nego vina, više televezije nego muzike i više muškaraca nego žena. Ne idem na festivale da ih dobijem i ne razmišljam da je pjesma dobra ili loša, ja sam više osoba za na šank. Silenteu je pobjeda doduše pomogla jer su ljudi mislili da smo zbog tog bolji bend pa je imalo utjecaja, samo što su to mislili iz krivog razloga. Ali, uzet ću i krivi ako nema pravog.

Možeš li nam otkriti kome je upućena pjesma „Vrati nas doma“?

Pjesme su gotove kad se mogu predstaviti same i kad autor ne treba govoriti o njima. “Vrati nas doma” je fenomalna pjesma i, najbolje od svega, ona je gotova (smijeh). Dobre pjesme opisuju osjećaje i trenutke koje je teško opisati riječima. Nekad je bolje napisati roman, novelu ili sms toj osobi nego pjesmu. Pjesme ne znače ništa i pjesnici ih ne koriste za obraćanje nekome.

Pitanje s kojim se, vjerujemo, susrećeš je: otkud motiv za solo pričom?

Sviđa mi se pitanje osim što implicira da sam ikad imao motiv za glazbom. Kao što glad nije motiv, tako nisu ni pjesme. Ja ih osjećam potrebom koju, nakon što pustim vodu, volim zaboraviti iako znam da ću vječno morati živjet s tom nepravdom. Sviram jako dugo i jako puno, stao sam samo ljeto 2016. kada sam odustao od pozornice, ali to je druga priča.

Imaš li još pjesama u svom solo katalogu? Kakve su reakcije ostatka benda na tvoju ekspediciju?

Naravno da imam pjesama, ali mi se ne isplati izbacivati jer ljudima to ne treba i ne podržavaju ih, osim svojim mislima i duhom, pa radije uštedim koju kunu i pođem u šetnju s Insanom, mojim dobrim duhom. Silente je u 5 godina izbacio 37 pjesama, a moj solo album ima 17. Sveukupno, to je točno duplo više pjesama nego ja sad imam godina. I tim tempom mi se isplati raditi jer sam očito produktivan i sa mnom je uvijek zabavno na pivi. Ovaj odgovor je već previše dug, a ja mrzim duge odgovore, pa ću skratiti: bendu se sviđa.

Koji su ti planovi nakon nastupa na festivalu, što nam pripremaš u 2019.?

Eh, napokon neko pitanje koje znam. Nakon festivala idu još dva singla i izbacujem cijeli album koji se zove “I na kopnu i na moru”. Podijelio sam ga na dvije strane i svaka traje 32 minute, želim s tim obići sva srca i šankove Lijepe Naše. Željan sam pozornice i mislim da mogu dati više nego sam ikad. I, naravno, nadam se da neću biti jedini svjedok toga.

A Silente?

Trenutno radim na 3 pjesme koje sam snimio, ali izbacio sa solo albuma misleći da nisu dovršene. Kad završim to, idem raditi četvrti album Silentea. U međuvremenu, budući da će Silente imati puno manje koncerata nego prije kad smo ih imali do 100 godišnje, želim osposobiti ekipu za solo nastupe. Također radim na još jednom bendu u kojem sam bubnjar jer imam veliku ljubav za razne žanrove, a ne znam gdje predati prijavnicu za The voice.