Jazz orkestar HRT-a već nekoliko godina ima repertoar bogat suradnjama s rock i hip hop zvijezdama. Prvi put sam ih slušala u dvorani Gorgona kao pratnju Darku Rundeku i već tada su me oduševili. No, na subotnjem koncertu TBF-a u Lisinskom, zasjali su u punom sjaju.
Ne mislim da trenutno postoji nijedan bolji bend s kojim su mogli napraviti koncert od TBF-a. Na stranu što im se poklapaju energije na pozornici pa tako nije falilo zanimljivih dosjetki, osmijeha i općenito dobre vibre, već su u pitanju dva izvođača čiji je zvuk kompatibilan. Kao veliki fan TBF-a, bila sam na njihovim brojnim koncertima i dva puta na akustičnom izdanju. Iako stvarno uvijek zvuče sjajno, akustična verzija gdje su imali još neke dodatne instrumente dodatno je naglasila onaj funky vibe koji TBF tako pažljivo njeguje u svojim pjesmama.
I zato sam znala da će TBF uz pratnju Jazz orkestra HRT-a biti pun pogodak – i bio je! Svaka pjesma zvučala je deset tisuća puta bolje, ali ne kao neka nepoznata stvar, već kao da bi zapravo uvijek trebala tako zvučati. Odmah sam to primijetila već na pjesmi s kojom su otvorili, kultna “Genije”. Zapravo je svaka njihova stvar, s obzirom na to da često koriste razne sampleove, napravljena da se izvodi u nekakvom proširenom sastavu, a čini mi se da je jazz orkestar najbolja opcija.
Tijekom večeri izveli su sve svoje najpoznatije pjesme, kao što su “Nostalgična”, “Mater”, “Alles Gut” i “Uvik kontra”, ali i moje osobne favorite poput pjesama “Heroyix” i “Malo san maka”. Upravo su posljednju sačuvali kao prvu za bis, a Miron Hauser, umjetnički voditelj orkestra, otkrio je tako da je ta pjesma spremljena za izvođenje u jednom danu, i to na prijedlog Saše Antića jer je “falila” još jedna pjesma za bis.
To su također točno predvidjeli jer po završetku koncerta, publika u kojoj se tražila karta više, ustala se, pljeskala i nije odlazila. Trajalo je to i trajalo, a nakon nekoliko minuta uslijedio je i bis koji su zaključili sa “najskupljom” pjesmom kako ju je opisao Mladen Badovinac – “Nostalgična”.