Simfonijski orkestar HRT-a priredio je slavlje saksofona, ali i cijeloga orkestralnog zvuka, u programu koji je predvodio maestro Ivan Josip Skender, a na kojemu su zvijezde bili članovi Zagrebačkog kvarteta saksofona. Središnja točka bio je Koncert za kvartet saksofona i orkestar prema motivima iz baleta Tramvaj zvan čežnja Mladena Tarbuka, a uokvirile su je Svečana akademska uvertira Johannesa Brahmsa te Reformacijska simfonija Felixa Mendessohna Bartholdyja.
Zagrebački kvartet saksofona u ovoj sezoni obilježava 35 godina svojega djelovanja. Od kada su se udružili kao pionirski sastav svoje vrste na našim prostorima – Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek, redom diplomanti iz klase Josipa Nochte s Muzičke akademije u Zagrebu – pridonijeli su afirmaciji saksofona ne samo kod nas već i na međunarodnoj razini, kao stvaranju repertoara za kvartet saksofona.
U proteklih 35 godina potaknuli su nastanak više od šezdeset novih djela među kojima posebno mjesto zauzimaju ona hrvatskih skladatelja. Upravo su oni zaslužni i za nastanak Koncerta Mladena Tarbuka koji smo sinoć čuli. Sinoćnja izvedba uz Simfonijski orkestar HRT-a bila je premijera verzije za kvartet saksofona i simfonijski orkestar.
„Koncert je u prvotnoj verziji praizveo Orkestar Francuske garde u Parizu – jedan od najboljih puhačkih orkestara svijeta. Nastao je na narudžbu Zagrebačkog kvartet saksofona zahvaljujući tome što su sudjelovali u izvedbi baleta Tramvaj zvan čežnja. Pošto dramaturgija i likovi djela počivaju upravo na saksofonima, tražili od mene da napravim koncert. Upotrijebio sam glazbu iz baleta, ali sam je složio da bude koncertna forma. Trebalo ga je preinstrumentirati jer Orkestar Francuske garde ima specifičan zvuk i instrumente koje koristi. Sad je došla ova prilika, pa je pala ideja da se vratimo zvuku koji je bio u baletu, ali da ostane forma koncerta, tako da je to kombinacija starog i novog“, otkrio je skladatelj Mladen Tarbuk tijekom izravnog prijenosa sinoćnjeg koncerta na Trećem programu Hrvatskoga radija u razgovoru s muzikologinjom Janom Haluzom.
Šesterostavačno djelo, koje je i posveta upečatljivom stilu sviranja svakog člana Zagrebačkog kvarteta saksofona ponaosob budući da je autor, poznavajući ih, „pokušao povezati karaktere ljudi s karakterima instrumenta“, pokazalo je golemi raspon njihove ekspresije i vještine, sa snažnom podrškom u orkestru, posebice u limenim puhačima i velikom setu udaraljki.
„Ovaj koncert nije službeno proslava naše obljetnice, ali je prilika da u našoj 35. sezoni imamo i nastup uz Simfonijski orkestar HRT-a. Odmah smo ponudili da se izvede to djelo, ali u varijanti koju smo već svirali nekoliko puta, a onda se kroz razgovore ispostavilo da bi bilo zgodno da Mladen Tarbuk to rearanžira, reorkestrira tako da je ovo sada u neku ruku praizvedba“, rekao je Dragan Sremec najavljujući obljetničku sezonu.
Članovi Zagrebačkog kvarteta saksofona počastili su publiku u Dvorani Lisinski i dodatkom: stavkom Adagio iz Kvarteta KV 285 W. A. Mozarta.
Maestro Ivan Josip Skender, koji u svojemu radu uspješno spaja skladateljske, dirigentske i pedagoške aktivnosti, dugogodišnji je suradnik ansambala HRT-a. Kao poveznicu programa koji odabrao za gostovanje u Majstorskom ciklusu, istaknuo je upravo slavlje i odgovarajući zvuk orkestra. Svečanu akademsku uvertiru Johannes Brahms skladao je u znak zahvalnosti Sveučilištu u Breslauu kada mu je dodijelilo počasni doktorat, a Felix Mendelssohn Bartholdy svoju je Petu, Reformacijsku simfoniju namijenio proslavi 300. obljetnice protestantizma.
„Zadnji citat po kojemu je Simfonija najviše poznata, Ein’ feste Burg ist unser Gott, javlja se kao glavna tema posljednjeg stavka, koji je fantastično instrumentiran, kao da se pale registri na orguljama ili ulazi zbor ili se pale svijeće u crkvi – uglavnom otvara se jedna velika boja – prekrasno!“, zaključio je maestro Ivan Josip Skender.
Koncert se mogao pratiti u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija i televizije, a snimka je dostupna na platformi HRTi te u Slušaonici Hrvatskoga radija.