Zadnji dani prije Božića uvijek su obilježeni velikom strkom, žurbom i panikom. Nemamo vremena ni za što, ali onda vidim da u četvrtak prije praznika Porto Morto nastupa u Vintageu i shvatim da moram naći vremena za to.
Jednom sam ih slušala uživo i to na Brucošijadi FER-a prošle jeseni, ali ruku na srce, nije bio to koncert na koji dođeš zato što ti se baš sluša Porto Morto. I čekala sam kad ću ih ponovno negdje uloviti na nekom solo koncertu, a trebalo mi je i predugo da ih dočekam.
Koncerti četvrtkom su uvijek nekako nezgodni u teoriji jer čeka te posao/faks/bilo što u petak ujutro, a onda se dogodi ovako situacija da praktički moraš ići na koncert jer ništa drugo nije opcija, i odjednom najviše na svijetu voliš koncerte četvrtkom. Ono što je svakako plus kod koncerata na ‘mali petak’ je to što počnu relativno rano. Tako je i Porto Morto trebao stupiti na pozornicu u 21.30 h, ali su ipak nešto malo kasnili.
I tako, nekad prije 22 h, penju se na pozornicu Vintagea momci iz Porto Morta i odmah kreću jako. Za one koji nisu upoznati s njihovim opusom, u pitanju je bend koji kombinira toliko različitih žanrova da se nekad na trenutke pogubiš. Oni se naravno na pozornici nisu gubili, čak ni u trenutcima kad su imali nekih manjih tehničkih poteškoća.
Koncert je trajao oko dva sata s jednim bisom na kojem su izveli tri pjesme, a sve su zaključili s pjesmom ČEKAM IH. Pjesma je to s njihovog drugog albuma PORTOPOP koji su izdali prije dvije godine, a u Vintageu su najavili da do ljeta dolazi i treći album. Najavili su to kad su izvodili novu, neobjavljenu pjesmu Minimum.
Upravo tada su pokazali koliko su sjajni na pozornici – frontmen Roko Crnić nas je naučio refren prije samog početka i uskoro je cijela publika pjevala refren i hvatala sve ovo ostalo, uz naravno zdravu dozu plesanja. Realno, da si uletio u Vintage bez da znaš da je u pitanju neobjavljena pjesma, ne bi ti to nikad palo na pamet.
Pjevali su naravno i sve ostale pjesme po kojima ih znamo, a meni su posebno bile drage sinoćnje izvede od LJETO U GRADU, VRATI SE NA PARTI i Čekam ih. Za pjesmu Kuća s prvog albuma Portofon su imali i kućice koje su držali na glavi, pri kraju koncerta su imali i ‘posebnog’ plesača, a glavno iznenađenje večeri je bio Edo Maajka kojeg osobno, nisam očekivala u Vintageu.
Sjajna glazba i još bolja atmosfera – ukratko, bio je ovo sjajan koncert s kojim se zaključila i moja 2023. koncertna godina. Iskreno, nisam mogla odabrati ništa bolje – šlag za kraj!