Podijeli objavu

Srijeda i četvrtak ovog tjedna su u Zagrebu prošli u znaku božićnog koncerta Darka Rundeka u Vintageu, a mi smo bili te sreće da smo u četvrtak mogli doživjeti cijelu priču iz prve ruke.

Darko Rundek je bez imalo sumnje, jedan od najzanimljivijih, posebnijih i uspješnijih glazbenika s našeg prostora, i to godinama. Otkako se pojavio ostavlja svoj trag koji ne slabi s godinama, već postaje sve jači i vidljiviji.

Rasprodani koncert u četvrtak je definitivno jedan od posebnijih na kojima sam imala čast prisustvovati – od prekrasne klubske atmosfere u Vintageu pa do fantastičnog koncerta, bila je to večer za pamćenje. Bilo bi mi teško izdvojiti samo jednu stvar koja me iskreno dirnula, zato što ih je bilo mali milijun, no probat ću skratiti što je više moguće.

Za početak, glazba. Svi umiremo u udobnosti vlastitog doma na Rundekove pjesme, no doživjeti to uživo, u sastavu u kojem je došao… Fascinantno. Vidjelo se da u svakom trenutku oni sami prolaze kroz nekakvu katarzu koju zatim prebacuju i na publiku, ali opet nenametljivo, ne gurajući vlastitu interpretaciju i osjećaje ispred same glazbe. Posebno me oduševila neprekidna improvizacija, i kada kažem improvizacija, mislim na ono najbolje moguće. Svaki glazbenik zna da je glazba stvar trenutka te da je improvizacija neophodna, pa je tako bilo pravo zadovoljstvo gledati koliko se ti glazbenici međusobno dobro poznaju (barem na glazbenom planu) kada su mogli toliko uspješno i zajednički improvizirati na svakoj, ali baš svakoj pjesmi.

Druga stvar koja je bila genijalna jest odnos Rundeka s publikom. On je kao frontmen više nego genijalan, a to je još jednom pokazao u četvrtak. Suptilno i smisleno je najavio svaku pjesmu, bez onog dosadnog pričanja i uništavanja doživljaja, podijelio je s nama priču o svojem kaputu, rekao koliko mu je super što napokon nastupa u klubu, ali isto tako bez pardona zatražio tišinu kada su ljudi postali prebučni.

I moram se za kraj opet vratiti na glazbu zato što je koncert bio toliko dobar da mi je usred svega došlo da se vratim svojem instrumentu te ponovno počnem baviti glazbom, zato što je to u četvrtak bilo smisao svega. I to doslovno svega.

Uvijek je teško napisati izvještaj s koncerta i ostati objektivan i nepristran, no nakon ovako iskrenog koncerta, bilo bi nepošteno napisati išta što nije sto posto autentično.

Ana Šoda