Napokon smo doživjeli Florence and the Machine uživo: Realno, imali smo prevelika očekivanja

Ne postoji ljepša stvar nego kad vidite da vaš omiljeni izvođač napokon nastupa negdje gdje možete zapravo doći. Stoga, kada je objavljeno da će Florence and the Machine nastupati u pulskoj Areni, ja sam odmah znala da idem. Možda nisam znala kako, ni hoće li to realno biti moguće izvesti, ali znala sam da ću 19. lipnja biti u Puli, u Areni. I tako je bilo.

Naš put do tamo nije bio nimalo jednostavan, pa smo na ovaj koncert dolazili usred ispitnih rokova, i putovali sa suludom autobusnom linijom, gdje smo na put krenuli u nedjelju prije deset ujutro, a vratili se u Zagreb u ponedjeljak oko osam ujutro. Ali nema veze, govorili smo si da je sve to za veće dobro jer ovo što nas čeka će biti neviđeni spektakl i katarza života. Je li se to zapravo dogodilo?

Na velikim koncertima, kao što je bio ovaj, satnica se uvijek strogo poštuje. I tako je to bilo i na Florence. Vrata su se otvorila u 18.30 h, a velik broj ljudi je već tada ušao u samu Arenu. Mi smo u Puli bili već oko 14 h, i već tada je popriličan broj ljudi doslovno kampirao ispred ulaza. Čuli smo kasnije da su ljudi tu bili još i noć prije, sve samo kako bi bili u prvim redovima. Mi smo u Arenu došli malo prije 20 h i uspjeli smo se komotno progurati do trećeg reda. Bili bismo sretniji da smo u prvom redu, ali zadovoljili smo se i s ovime.

Bad Daughter – odličan izbor za predgrupu

U 20.30 h je počela predgrupa, Bad Daughter. Iako ja osobno nisam bila pretjerano upoznata s njihovim repertoarom, kolegica je došla ipak nešto spremnija od mene i moram priznati da su bili stvarno dobri. Jako je teško doći na pozornicu prije Florence i zadovoljiti publiku, a oni su u tome skroz uspjeli. Zvuk je bio savršeno naštiman i nije bilo nikakvih poteškoća – sve je išlo baš onako kako je trebalo.

Nakon pola sata su završili sa svojim nastupom i krenule su visinske pripreme za dolazak Florence na pozornicu. U tih pola sata smo se mi, priznajemo, spojili gledati utakmicu Hrvatska – Španjolska na mobitelu i momentalno izgubili živce, ali smo i malo bolje proučili prostor. Ljudi su se već počeli ozbiljno okupljati, a nama je u glavi bilo samo jedno – gdje su led ekrani?

Na koncertima ovakve produkcije je zaista neobično da nema led ekrana. Iako je Arena zaista divan i impresivan prostor, pa su ljudi na tribinama imali savršen pogled u svakom trenutku, ljudi koji su bili na parteru… I nisu baš. Čak i mi, iako smo bili na odličnoj poziciji u trećem redu, smo imali problema s time da vidimo gdje je Florence kad bi se spustila u publiku. Kad platite kartu (barem) 60 eura, očekujete da ćete ipak moći vidjeti što se događa u svakom trenutku.

Napokon, počinje

Prvo poluvrijeme se bližilo kraju, a onda je na pozornicu stupila napokon i Florence. Nastup je počeo snažno, s pjesmom s posljednjeg albuma, Heaven Is Here. Odmah nakon nje je uslijedila King, koja je po mom skromnom mišljenju, bila daleko najbolja i najemotivnija izvedba večeri. U tom trenutku sam bila apsolutno sigurna da ću doživjeti katarzu koju sam očekivala, jer je dijelom već i krenula. Zatim je uslijedila Ship To Wreck s albuma How Big, How Blue, How Beautiful, pa se vratila albumu Dance Fever s Free i onda jedna od njezinih najpoznatijih – Dog Days Are Over.

@preccccca Ajmo Floki!! #florenceandthemachine #florence #arena #pula #fy #foryou #fyp #fypシ #foryoupage #balkan #balkantiktok #dogdaysareover ♬ original sound – Showda

Usred izvedbe je Florence zamolila publiku da večeras skloni mobitele i zaista se prepusti trenutku i uživa u svemu što se događa, okruženi ljudima koje vole. Štoviše, ne samo da je zamolila, već je i inzistirala na tome, ‘prozivajući’ one koji su i dalje željeli snimati što se događa. Mi smo tada odlučili slušati našu Floki (tako ju zovem od milja, nemojte zamjeriti) i pospremili smo mobitele. Ipak nas čeka katarza života, bolje da to proživimo onako kako treba.

Međutim, nakon toga… Nije uslijedilo ništa više. Izvedbe pjesmi King i Free su bile daleko najmoćnije te večeri, a kako je u pitanju bio tek početak, očekivali smo još više, još bolje, još jače. Ono što nas je posebno izbacilo iz takta je bilo kada je nakon samo 45 minuta nastupa Floki rekla ‘ostalo nam je još samo par pjesama do kraja nastupa’. Umm…?

Ponavljam, moja očekivanja su bila daleko iznad toga da bi ih mogla ispuniti, ali zaista nisam mislila da će koncert trajati samo sat i deset, uz bis od dvadesetak minuta. Koncert je toliko brzo završio da smo stigli gledati dio produžetaka i penale u obližnjem kafiću. Tamo nas je pak dočekalo drugo razočarenje večeri, ali nećemo o tome, i dalje bolna rana…

Realno, imali smo previsoka očekivanja

U tih sat i pol koliko je Florence nastupala, zaista je bila fantastična. Letjela je poput nekakve šumske vile s jednog kraja na drugi pozornice, skakala među publiku i čini nam se, uistinu proživljavala svaku pjesmu. Moja glavna zamjerka je to što iako je često bila u publici, ako nije bila ispred nas, nismo mogli uopće vidjeti što se događa – falila nam je ta kamera koja bi ju slijedila.

Uz to, još jedan manji minus je činjenica što je njezin bend, njezina ‘mašina’, bio apsolutno pasivan cijelo vrijeme. Ne znam jesmo li možda u jednom trenu vidjeli gitaristu da se nasmijao, i to nekako gotovo pa poskrivećki. Sama Florence nije gotovo uopće komunicirala s bendom i cijelo vrijeme je pažnja bila jako usmjerena nju, što smo i očekivali, ali možda ne u ovolikoj mjeri.

Sad kad ovo čitate vjerojatno vam se čini kao da smo bili na najgorem koncertu ikada, ali je istina daleko od toga – bio je ovo dobar i solidan koncert. Samo smo mi ipak očekivali – nešto više. Do sada sam bila na nekoliko zaista velikih koncerata i u takvim slučajevima budem pod dojmom ne danima ni tjednima, već mjesecima nakon. Čim krene koncert, bude vam jasno zašto su ti ljudi toliko poznati i voljeni diljem svijeta. S Florence… Falio mi je taj trenutak, taj osjećaj. Ma, još uvijek mi fali.

Prije početka koncerta, kada sam bila uvjerena da me čekaju dva (!!!) ponajbolja sata mojeg života, odlučila sam počastiti se s merchom. Prodavale su se platnene torbe (25 eura), šilterice (30 eura), razne majice (40 eura), trenirka (80 eura) i službeni plakat (10 eura). Ograničena studentskim budžetom, koji je svakako već bio na izdisaju, poklonila sam si tote bag za 25 eura. Moram priznati da nisam sigurna bih li bila toliko uložila da sam kupovala merch nakon samog koncerta.

Set lista

1. Heaven Is Here
2. King
3. Ship To Wreck
4. Free
5. Dog Days Are Over
6. Dream Girl Evil
7. Prayer Factory
8. Cassandra
9. Big God
10. Hunger
11. Choreomania
12. Kiss With A Fist
13. Cosmic Love
14. Daffodil
15. My Love
16. Restraint
17. The Bomb
18. Morning Elvis

Bis

1. Never Let Me Go
2. Shake It Out
3. Rabbit Heart (Raise It Up)