Čekajući u jednom od najduljih redova ispred Tvornice kulture ikada, prilazi nam jedna djevojka i pita nas: “Sori, je li ovo red za koncert Mije Čičak?”. Bio je. Stotinjak ljudi ispred Tvornice bila je samo uvertira za ono što nas je čekalo unutra, a to je bila istinska prepuna Tvornica. Toliko puna da nismo mogli dobiti tri odvojena broja za naše kapute, već je sve išlo pod jedan broj – ali ne brinite, platile smo tri odvojena broja, naravno.
Krenuli smo malo pesimistično, ali zapravo je koncert Mije Čičak u Tvornici kulture bio skroz dobar. Nije bilo (puno) falševa, a produkcijski je sve bilo na mjestu. Uz Miju je na pozornici cijelo vrijeme bio i DJ, kao i dvije plesačice s kojima je, kako nam je objasnila, i ranije surađivala u plesnoj školi.
Međutim, je li to dovoljno da opravda njezin status pop princeze? Ako se nas pita – ne. Ili barem, ne baš. Sam koncert je trajao oko sat i pol i za to vrijeme je izvela gotovo sve pjesme s novog albuma Insomnia, kao i nekoliko starijih hitova. Duet s Hiljsonom zbog kojeg se i probila je tako izvela dva puta, a Hiljson Mandela joj se pridružio na pozornici oba puta. Uz njega su joj gosti bili Grše, Goca R.I.P., Baks i Peki te Jymenik. Ukratko, svi ljudi s kojima je ikad snimila duet.
Ona je lijepo izgledala, čak je imala i promjenu outfita u jednom trenutku. Svi outfiti su bili jako ‘gen-z coded’, ali je bila takva većina nastupa zapravo. Bilo je nekoliko cringe trenutaka između pjesama kad je pokušavala zvučati relatable, a zapravo je samo zvučalo kao da pokušava ubaciti što više engleskih izraza u svaku rečenicu. Nije dobila pretjerano aplauza za svoj humor, ali su ljudi zadovoljno pljeskali nakon svake pjesme.
Tvornica je bila prepuna i čak nisu bili sve samo klinci, već je bilo i dosta “starije” (čitaj: iznad 21) ekipe. Ali, ne mogu reći da sam doživjela neko opće oduševljenje. Da, koncert je bio dobar, ali ne bi li svaki rasprodani koncert u Tvornici po defaultu trebao biti dobar? Osim dobrog vokala i već dobro poznatih pjesmi, nismo dobili ništa više. Osim gitariste, za kojeg na trenutke nismo bili sigurni svira li ili je tu samo radi scenskog nastupa, nije bilo nikakvog trenutka bilo kakve improvizacije, nešto da osjetimo da smo na live koncertu.
Ovaj put Mia Čičak nije opravdala naša očekivanja ni svoju titulu, ali… To ne znači da ne očekujemo da će uspjeti u tome – i to vrlo brzo. Na kraju krajeva, ipak joj je ovo bio prvi veći samostalni koncert. Neki iskusni glazbenici nisu još svladali umijeće kretanja pozornicom, pa kako bismo onda mogli njoj nešto zamjeriti?