Najavljujemo novi koncert Simfonijskog orkestra HRT-a iz Majstorskog ciklusa u četvrtak, 14. studenoga u 19.30 u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. U goste tako dolazi Zagrebački kvartet saksofona, jedan od naših najdugovječnijih komornih ansambala. Njihove izvedbe uvijek nose dozu uzbudljivosti i istinskog užitka visoke razine muziciranja, a članovi, Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek, uvelike su zaslužni za stvaranje i promoviranje repertoara za kvartet saksofona, pa tako i za praizvedbe mnogobrojnih, njima posvećenih, skladbi hrvatskih autora.
Među njima je i Koncert za kvartet saksofona i orkestar Mladena Tarbuka, koji će ovom prilikom izvesti uz Simfonijski orkestar HRT-a. Izvedbom će ravnati Ivan Josip Skender, a na programu večeri su Akademska svečana uvertira Johhannesa Brahmsa i Peta simfonija Felixa Mendelssohna Bartholdyja. Koncert za kvartet saksofona i orkestar Mladena Tarbuka nastao je prema motivima baleta Tramvaj zvan čežnja, praizvedenog 2005. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na otvorenju Svjetskih dana glazbe.
Na poticaj Dragana Sremca koncert je nastao iz koncertne suite, najprije za kvartet saksofona i puhački orkestar (izveden u Parizu, Glasgowu i San Joséu). Za ovu prigodu, skladatelj se vratio izvornoj orkestraciji za simfonijski orkestar, a Zagrebački kvartet saksofona praizvodi i tu verziju slaveći svoju 35. obljetnicu djelovanja. Akademska svečana uvertira Johannesa Brahmsa skladana je 1880. u čast Sveučilišta u Wrocławu koje mu je dodijelilo počasni doktorat iz filozofije, a opisao ju je kao „buran potpourri studentskih napitnica a la Suppé”!
Povod za Petu, Reformacijsku simfoniju Felixa Mendelssohna Bartholdyja bilo je obilježavanje 300. obljetnice važnog trenutka reformacije njemačke crkve. Iako ju je dovršio 1830., Simfonija se prvi put izvela tek dvije godine poslije u Berlinu, a skladatelj se ubrzo i odrekao djela. Smatra se da ga je na to potaknula problematika povezanosti zaključnog stavaka s ostalima i zahtjevi simfonijskog finala za dinamičnost. U svakom slučaju, Peta simfonija otkriva nesumnjive Mendelssohnove vještine instrumentiranja i uporabe velike forme, kao i ugledanje na velikog Ludwiga van Beethovena.