Doživljaje spektakla scensko-glazbenog spektakla grupe Laibach u Lisinskom teško je prenijeti samo jednim medijem. Sveobuhvatna sinteza zvuka, teksta, vizualnog sadržaja omogućena izvanrednim vladanjem multimedijskih alata te scenski nastupi izvođača bili su potrebni za prenijeti njihove ideje.
Bend Laibach je poznat po svojim načinima relativiziranja i pomicanja granica. Alternativni sastav je svojom pojavom u Lisinskom, već pomaknuo granice „alternativnih bendova“ na svečanijim mjestima. Nakon doživljenog spektakla shvatila sam da je to bila, zaista najmanja granica koju su pomaknuli.
Fuzija zvukova, glasa, različitih emocija, Mullerovih stihova kao gledatelja nas uvlači u jednu dimenziju koja nam se čini distopičnom i nestvarnom. No, istovremeno ju razumijemo i shvaćamo da smo dio nje. Nastup je svojim konceptom podjele u manje „tematske jedinice“ naizmjence evocirao sasvim suprotstavljene fragmente ljudske prirode. Vrtlog ljudske prirode sastojao se od skladbi posvećenima bolu, mržnji, ljubavi, usamljenosti, strahu- svime onim što istovremeno pokreće, ali uništava čovjeka. Čovjeka koji tvori jednako tako kaotično društvo.
Dinamika, i neka vrsta interakcije gledatelja u performansu bila je postignuta i različitim načinima izražavanja- citiranjem poezije, pjevanjem i sviranjem. Kraj samog nastupa je obilježio govor posvećen ljubavi, ljubavi koja je sveobuhvatna i jedina stvarna. Nakon govora ovoga obraćanja „Hrvatima“ publiku je za sam kraj ispratila snimka suvremene obrade hrvatske himne.