Sinoć u prepunom Domu sportova, Edo Maajka se vratio u velikom stilu, što je bilo i za očekivati nakon preslušavanja njegovog novog albuma, ‘Put u plus’.
Iako je nastupao u maloj dvorani, koncert nije bio rasprodan. Ipak, ne možemo reći da je dvorana bila prazna – tribine su bile skoro pa u potpunosti popunjene, a i na parteru se guralo kako bi se bilo što bliže stageu.
Prije samog Ede, publiku su zagrijali Helem Nejse iz Sarajeva, kojima je ovo bio prvi nastup u Zagrebu – i odmah u Dom sportova! Istina, nastupali su pred gotovo pa praznom dvoranom, ali su se trudili kao da je riječ o njihovom samostalnom koncertu. U svojih dvadeset minuta koliko su bili na stageu, izveli su par najvećih hitova.
Nakon njih su na pozornicu došli zagrebački Bruto Geto, koji su imali poprilično zanimljiv nastup. Naime, iako repaju, imaju jaku glazbu koja nije tu samo kako bi bila podloga stihovima, već ima svoju priču. U svojih pola sata nastupa, frontmen je većinu vremena govorio u megafon – da, megafon. To je rezultiralo čudnim zvukom, koji definitivno nije za svakoga.
U 21.40, znači 40 minuta nakon predviđene satnice, na pozornicu se napokon popeo i Edo Maajka sa svojim bendom. Njegov je nastup trajao puna dva sata, tijekom kojih je većinom izvodio pjesme s novog albuma, ali smo čuli i nekoliko klasika, kao što su ‘Ratata, Moj Dj’, koju je izveo u duetu s Frenkijem, ‘Trpaj’, ‘No Sikiriki’ i neizostavna ‘Prikaze’.
Osim Frenkija, na stageu su mu se pridružili Yaya iz Jinxa, Dino Šaran i Saša Antić, s kojima je izveo njihove duete koji se nalaze na njegovom posljednjem albumu. Posebno nas se dojmila izvedba pjesme ‘Ti meni ništa’, za koju su mu se pridružile cure iz zbora Čipkice. Kako je rekao i sam Edo, “Može i bez žena, ali je bljutavo”.
Nakon dva sata skakanja i dobre glazbe, Edo je završio koncert s pjesmom s kojom ga je i započeo, singlom ‘No Pasaran’ s novog albuma.
Iako je koncert bio odličan, bila je vidljiva razlika u euforiji publike pri izvođenju pjesmi s novog albuma i onih starijih hitova. Iako je njegov jedan od najboljih povratničkih albuma, izgleda kako se te pjesme ipak ne mogu mjeriti s klasicima prošlog desetljeća!