Podijeli objavu

Sinoć se u Boogaloo u Zagrebu održao veliki koncert EKV tribute bend projecta, Deca iz vode.

Kad se radi o tribute bendovima, teško je doći na koncert bez velikih očekivanja. Očekujete da ćete vidjeti i čuti EKV, iako znate da je to nemoguće. Ali nadate se. Nadate se nekakvom čudu zahvaljujući kojem ćete moći doživjeti onu emociju koju je EKV tako spretno prenio u svoju glazbu.

Kao veliki fan Ekatarine Velike, ovo mi je već njihov treći tribute bend koji sam slušala uživo. I da, došla sam s velikim očekivanjima, zato što znam kako izgledaju koncerti EKV tribute bendova: totalna ludnica koja vam zaista uspije prenijeti dio tog kultnog benda, da kad koncert završi, samo vam preostane da se pitate kako je to onda moralo zvučati u originalu. Nažalost, sinoć se nisam doma vratila s tim razmišljanjima.

Lijepa i ugodna atmosfera je vladala cijelo vrijeme, još i prije nego što je koncert počeo, kad su se puštali spotovi i pjesme, pa i kratki dokumentarac o životu Milana Mladenovića. Bilo je jako puno ljudi, svih dobnih skupina, i svi smo željno iščekivali da bend dođe na stage i počne. Kad su napokon počeli, bilo je skoro pa razočaravajuće, barem meni.

Ako postoji jedna stvar koju vežem uz EKV, onda je to svakako energija i snaga koju su imali – sinoć nismo vidjeli ništa od toga. Od frontmena koji djeluje kao da ne želi uopće biti na stageu i klavijaturistice koja je cijelo vrijeme u potpunosti odsutna duhom, pa do toga da se na trenutke činilo da svi skupa kaskaju za bubnjarom, energije nije bilo. Niti među članovima benda, niti u publici. Njihove izvedbe pjesmi su bile jako usporene i slabe, sve ono što EKV nije.

Ipak, svi smo čekali ono glavno – Srđana Žiku Todorovića. Publika je podivljala, entuzijastična zbog povratka ovog velikog bubnjara. No, čak ni on nije uspio popraviti situaciju. Ne mogu vjerovati da ću ovo reći, zato što zaista nisam mislila da je to moguće, ali sinoćnji koncert je bio… dosadan i običan.

Teško je nastupati kao tribute bend. Ipak, sinoćnji koncert ne samo da nije bio dobar sa stajališta fana EKV-a, već jednostavno nije bio dobar koncert. Možda su samo svi imali loš dan, ili sam jednostavno ja imala loš dan pa me zato nije uspjelo dirnuti onako kako sam očekivala da to bude.

U svakom slučaju, bila je to lijepa večer za sve one koji su htjeli čuti Žiku na bubnjevima i poslušati već dobro znane melodije, ali u nekom drugom svijetlu. Svaka čast ekipi iz udruge ‘Deca iz vode’ na trudu i radu zahvaljujući kojem Milan Mladenović i dalje živi u nama, zato što on to zaslužuje, kao i ostatak ekipe iz EKV-a.

Ana Šoda