Napokon smo i to dočekali. Veliki koncert Bajage i Instruktora. I to, ni više ni manje, nego u najvećoj dvorani u Hrvatskoj, u Areni Zagreb.
Koncert se održao povodom promocije njihovog novog albuma naziva ‘U sali lom’, no na oduševljenje publike, svirali su većinom stare pjesme, pa smo tako slušali Ruski voz, Tišinu, Plavi safir i Godine prolaze. Od novijih, posebno mi se svidjela pjesma ‘Može da te ubije grom’, koja je oštrija od onoga na što smo navikli s Bajagom, ali je zaista odlična i moćna pjesma. Uživo je ta emocija bila još naglašenija, što je pjesmi skroz leglo, a čini mi se i samom bendu.
Atmosfera je bila nabijena pozitivnom energijom, ljubavlju, ali i nekom čudnom mirnoćom. Nisu letjele pive, nije bilo nikakvog naguravanja, a radi se o masi ljudi. Bili su tu tinejdžeri koji prvi put slušaju Bajagu uživo, ali i ljudi koji ga prate još od prvog zagrebačkog koncerta u Kulušiću. Arena možda nije bila rasprodana, ali Arena je bila daleko od prazne, kako to često nažalost biva s ambicioznim koncertima u velikim dvoranama. Bajaga i Instruktori su se odlično snašli na velikoj, ozbiljnoj pozornici. Bio im je to prvi samostalan koncert u Areni, ali sigurna sam da će to ponoviti, zato što se zagrebačkoj publici to očito svidjelo, i to jako!
Ono što me je možda malo razočaralo jest način na koji Bajaga (ne) komunicira s publikom. Očekivala sam od njega, kao frontmena, da će preuzeti glavnu riječ, no to je ipak bio Žika Milenković, vokal i gitara. Osim što je promijenio par outfita tijekom koncerta (zadnji mu je bio ‘I <3 ZG’ majica), cijelo vrijeme je zbijao šale, hvalio Bajagu, i većinu pjesmi najavio.
Nakon koncerta koji je trajao puna dva sata, vratili su se na jedan bis, koji je onda trajao još otprilike pola sata, a sastojao se od par izvedbi gdje su samo klavijaturist i Bajaga bili na stageu, a zatim je i ostatak benda došao. Poseban gost na cijelom koncertu im je bio Davor Rodik, koji je zaista doprinio da sinoćnji koncert bude za pamćenje.
Prije Bajage je nastupila grupa Buđenje, koja je imala tu čast, ali i nesreću da nastupa prije Bajage. Iako, moram priznati, dvorana čak nije bila toliko prazna kako to inače bude kad je riječ o predgrupama na samostalnim koncertima velikana kao što su Bajaga i Instruktori.
Kad se sve zbroji i oduzme, sinoć tko nije bio na Bajagi, zaista je puno propustio. Bio je to jedan od nastupa o kojima će se još dugo pričati i koji će se prepričavati generacijama.