Arsen Dedić. Sjećanje na glazbenu legendu

Podijeli objavu

Na današnji dan prije četiri godine napustio nas je jedan od najvećih hrvatskih glazbenika i pjesnika, velikan hrvatske umjetnosti.

Praznina koju je svojim odlaskom ostavio Arsen Dedić još uvijek je tu i tako će ostati zauvijek, ali sjećanje na njega nikada neće izblijedjeti – piše tportal.hr

Svoj ‘zanat’ Arsen je iznimnom profinjenošću, odmjerenošću i kvalitetom doveo do savršenstva i još dugo se na našim prostorima neće pojaviti netko tko bi se tom bardu približio, ne samo po obimu djela nego i po količini talenta. Kao svestrani kompozitor skladao je glazbu za 34 filma, a kao neumorni kantautor završio je karijeru s 25 studijskih albuma koji su redom remek djela hrvatske diskografije, baš kao i njegove brilijantne zbirke poezije.

Pisao je tekstove za mnoge popularne pjevače i grupe, a manje se zna da je bio tekstopisac i za hitove Bijelog dugmeta i Zdravka Čolića. Đorđe Balašević u ‘Pjesmi o Arsenu’ napisao je ‘uvijek sam imao namjere jasne što želim biti kad odrastem, ja bit ću Arsen’. ‘Zagreb i ja se volimo tajno’, ‘Ne daj se, Ines’, ‘Vratija se Šime’, Zaludu me svitovala mati” samo su neke pjesme koje žive svoje živote i koje su završile kao fraze ili pošalice u svakodnevnom govoru. Jedan tekst svakako nije dovoljan da se nabroji njegova bogata ostavština, a ni sve nagrade koje je za svoj rad dobio.

Arsen Dedić je rođen u Šibeniku, gradu koji je dao mnoge talente (Faust Vrančić, Vice Vukov, Dražen Petrović, Krste Juras, Ivo Brešan, Mišo Kovač) u težačkoj obitelji, u kojoj su otac Jovan i majka Veronika od njega i brata Milutina očekivali da će završiti neki ‘ozbiljni’ studij. Svoje prve glazbene korake Arsen je imao u gradskoj limenoj glazbi (u kojoj je svirao s ocem i bratom i u čijoj su se uniformi slikali za omot albuma ‘Čovjek kao ja’) te školskom zboru (u kojem je pjevao i Vice Vukov). Premda je završio srednju Muzičku školu, 1957. godine u Zagrebu je najprije upisao pravo. Izdržao je dvije godine, a 1959. je upisao Muzičku akademiju.

Unatoč tome što je davno otišao iz Šibenika i preselio se u Zagreb, nikad nije zaboravio suosjećati s ljudima koji žive ‘dolje’. Živio je kod strica, a kako bi zaradio za džeparac Arsen je prepisivao note i objavljivao pjesme u časopisima. Pjevao je u više vokalnih skupina (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos…), svirao u ansamblima popularne i jazz glazbe. Vodio je i vlastiti instrumentalni ansambl (Kvartet flauta). Njegov pravi uzlet bio je 60-ih . U Splitu se na festivalu 1963. pojavljuje kao kantautor, da bi samo godinu dana kasnije pjesme ‘Kuća pored mora’ i ‘Moderato Cantabile’ odredile njegov kantautorski put. U početku karijere glumio je manje uloge u filmovima poput pjevača u filmu ‘Višnja na Tašmajdanu’. Festivalski uspjesi osnivanje zagrebačke škole šansone, prijateljevanje sa Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem mu je proširilo glazbeni izraz te je uspješno objedinio francusku šansonu, talijansku kanconu, šlagere, te kantautorski rock.

Više pročitajte na tportal.hr