Podijeli objavu

Nakon velike pauze zbog pandemije koronavirusa, jedan od omiljenih bendova današnjice, Arctic Monkeys, uputili su se na turneju Europom. I na toj turneji, odlučili su posjetiti i Hrvatsku. Konkretnije, posjetili su pulsku Arenu.

Zamislite da je ponovno 2013. godina. Nema nikakvih pandemija, a nisu nas još niti pogodile sve moguće elementarne nepogode i katastrofe. Neki su još uvijek pod dojmom činjenice da smo preživjeli ‘smak svijeta’ koji se trebao dogoditi 12.12.2012. godine. I u toj predivnoj 2013. godini, izlazi jedan od najboljih albuma ikada, AM.

U pitanju je peti album Arctic Monkeysa i sasvim sigurno onaj koji je ostvario najveći komercijalni uspjeh. Upravo su zbog njega postali planetarno popularni, pa sam tako za njih saznala i ja. I nakon dugo, ali stvarno dugo godina čekanja, napokon sam ih imala priliku slušati uživo.

Očekivanja ne da su bila velika, već su bila ogromna. Pulska Arena, rasprodan koncert u kolovozu, lijepo vrijeme i Arctic Monkeys – što može poći po zlu? Izgleda da neke stvari ipak mogu. Ali, krenut ćemo od onog lijepog.

Za početak, moram priznati da me predgrupa oduševila. Iako nisam za njih čula prije samog koncerta, imali su dosta zanimljive i ugodne pjesme, a publika je svakako oduševila činjenica da kada je nekome pozlilo usred koncerta u publici, da su zaustavili koncert i pričekali dok im medicinska pomoć nije bila pružena. I dok je taj incident trajao tek nekoliko minuta, zaista je ostatak set liste bio odličan i nije bilo nikakvih drugih problema.

No, svi znamo zašto smo došli u Arenu – da bismo čuli Arctic Monkeyse. Stupili su na pozornicu po rasporedu, kao što je sve teklo glatko cijelu večer po tom pitanju, a zatim je uslijedilo… Blago razočaranje. Iako ne postoji ništa što bi im se moglo zamjeriti po ‘tehničkoj’ strani, nekako… To jednostavno nije bilo to, očekivali smo više.
Zvuk je bio odličan, set lista dovoljno mainstream da publika zna gotovo pa sve pjesme, ali nije se dogodio onaj magičan trenutak zbog kojeg su live koncerti ipak nešto posebno. Jednostavno, falilo je ‘ono nešto’. I dok postoje izvođači koji možda nisu vrhunski glazbenici, ali se znaju povezati s publikom, postoje očito i obrnute situacije – Monkeysi su jedni od njih.

Možda je samo do činjenice da je ‘hype’ oko koncerta trajao već skoro godinu dana, a i do toga da je ovo jedan od mojih omiljenih bendova, ikada. I očekivala sam u najmanju ruku spektakl, a dobila sam koncert koji se nije puno razlikovao od toga da u privatnosti svoje sobe pustim live koncert i uživam u omiljenim pjesmama.

Ana Šoda