INmusic #16 obilježili su promjenjivo vrijeme, premijerni nastupi headlinera u Hrvatskoj i tri dana dobre vibre. Naši dojmovi napokon su se slegnuli te stoga donosimo detaljan pregled svega što se dogodilo. Kako je izgledao treći dan INmusica čitajte u trećem dijelu INmusic trilogije.
Treći dan INmusica mi uvijek prođe u znaku umora. Nakon prva dva dana nespavanja i hajpanja, treći dan je uvijek nekako teže zadržati taj momentum. Upravo zbog toga, na treći dan sam došla najkasnije ikad – tek oko 22 h. Na moju veliku sreću, ove godine je Jarunom ktružio bus svakih 15 minuta pa sam uspjela doći nešto brže no inače.
Čim sam ušla, laknulo mi je što je blato ipak nešto slabije no dan prije, ali me je malo rastužilo što je bilo i nešto manje ljudi no dan prije. Na koncertima je uvijek bolje kad ima što više ljudi – osim kad su u pitanju neka intimna mjesta koja primaju po par stotina ljudi. Jarun prima na desetke tisuća.
Došla sam taman na vrijeme da uhvatim zadnje minute Röyksoppa na main stageu. Iako nisam fan elektro glazbe, moram priznati da je njihov nastup moj highlight ne samo večeri, već cijelog festivala.
Sama nisam izvođač pa mi je teško govoriti, ali čini mi se da su oni u puno težoj situaciji od ljudi koji sviraju/pjevaju kad je u pitanju povezivanje s publikom. No Röyksopp nije imao nikakvih problema s time – ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela toliko uživljene ljude na pozornici INmusica. Sigurno, ne ove godine.
Röyksopp | foto: Ana Šoda
Nakon što je završio njihov nastup te su se ugasili laseri, taman sam stigla poslušati Squid na world stageu. Oni su mi u teoriji puno bliži od elektra koji sam prethodno slušala, a bili su stvarno sjajni i na pozornici. Doduše, zbog kasnog termina, trećeg dana i činjenice da nije bilo ni minute pauze nakon Röyksoppa niti prije The Smashing Pumpkinsa, nije bilo previše ljudi sa mnom.
No, oni koji su bili – vidjelo se da su uživali, baš onako istinski. Ja sam nakon kratkog odlaska do hidden stagea ponovno se vratila i praktički preslušala čitav njihov nastup. Bilo je par stvari koje su mi zapele za uho, kao Houseplants i G.S.K., no ono što me stvarno oduševilo jest činjenica da imaju dva leadsingera, a jedan od njih je na bubnjevima. To je zaista prava rijetkost i osim što je zvučalo sjajno, još je bolje i izgledalo.
Squid | foto: Ana Šoda
Uslijedilo je i spektakularno zatvaranje 16. izdanja INmusic festivala, a povodom kojeg su The Smashing Pumpkins premijerno nastupili u Hrvatskoj. Nisam ni sama znala što očekivati od njih, ali sam znala da spremaju spektakl.
Sat i pol je trajao njihov nastup, a uz razne specijalne efekte i prepoznatljive kostime, oduševili su nas u publici. Mada, moram priznati, ni ovo nije bilo moj ‘cup of tea’. Ono što me je pozitivno iznenadilo jest što i kad sam krenula doma, zaista sam čekala autobus manje od deset minuta, iako je već bilo poprilično kasno – busevi su vozili redovito.
The Smashing Pumpkins | foto: Ana Šoda
Bouns bodovi naravno i za postavljene stalke za bicikle pred samim ulazom. Prije par godina sam i sama išla biciklom i upravo mi je glavni problem bio gdje ga ostaviti. Ove godine sam zaboravila napumpati gume, ali srećom, tu je bio ZET koji me odbacio gotovo ispred kuće.
Ono što sam primijetila, kao netko tko živi relativno blizu, jest činjenica da je ove godine sve bilo nekako – tiše. Možda je to to posljedica traume s Deftonesa iz 2022. godine kad se do Dubrave treslo, ali ove godine je sve bilo kako treba – po izlasku s festivala, nisi imao osjećaj da je INmusic u tijeku.
Osim što bi povremeno u gradu tijekom dana sreo nekoga s prepoznatljivom narukvicom, pa biste si samo kimnuli i uputili blagi smiješak – svoj prepoznaje svoga. I što sad reći, nakon tri dana INmusica, osim da mi fali i četvrti?
Već je najavljeno izdanje za 2025. godinu zbog čega mi je odmah lakše jer nema dvogodišnje pauze. Novo, 17. izdanje festivala održat će se tako od 23. do 25. lipnja, a ja se samo mogu nadati da iduće godine ipak neće biti kiše.