Podijeli objavu

Iako se Hrvatska može pohvaliti sa zaista velikim brojem odličnih glazbenika, malo tko je uspio postići tu razinu svjetske slave koju je dosegao duo 2CELLOS. I nakon jučerašnjeg koncerta, u potpunosti je jasno zašto je to tako.

Arena ovaj put nije bila rasprodana, ali je svakako bila gotovo pa rasprodana – rijetko koje mjesto je bilo prazno, što u svakom slučaju govori o velikom broju ljudi na jednom mjestu. Meni osobno, ovo je bio najveći koncert u zatvorenom na kojem sam bila još otkako je došlo do prvog zatvaranja 2020. godine, zbog pandemije.

Voljela bih reći da sam bila u potpunosti oduševljena, ali to nažalost i nije u potpunosti istina. No, nećemo krenuti s onim lošim, već s onim dobrim. 2CELLOS su svakako možda i najozbiljniji glazbenici na našoj sceni, a tom svjedoči i činjenica da tijekom cijelog koncerta nije došlo ni do najmanje greške. Zapravo, možda i je, ali nitko ništa nije primijetio.

Kod nastupa bendova ili većih sastava je takve greške lakše zamaskirati, ali u situaciji gdje imate samo dva žičana instrumenta, puno je teže sakriti pogrešan ton. Toga sinoć nije bilo. Sve je zvučalo baš onako kako je trebalo.

Ne samo da je sve zvučalo, već je sve i izgledalo odlično. Produkcija je bila itekako na razini – od toga da su kadrovi Šulića i Hausera bili fantastični, pa do grafičkog trenutka i ostalih efekata koji su u nekoliko navrata uspjeli čak i iznenaditi publiku.

Odlična je bila i njihova razina energije, pogotovo kada se uzme u obzir da ovo nije jedan koncert za koji su se pripremali mjesecima, već samo jedan od koncerata na njihovoj posljednjoj turneji. I tu dolazimo do onih stvari, koje ipak nisu bile toliko odlične.

Koncert je započeo u 20 sati, ali je zapravo prvo nastupao Matt Simons kao predgrupa, što je mnoge iznenadilo, i to neugodno. I dok je Simons bio zaista ugodan, ali ne i pretjerano zanimljiv, svi su nestrpljivo čekali glavnu stvar. Simons je svirao 30-ak minuta, zatim je uslijedilo još pola sata pauze i tek oko 21 sat se 2CELLOS popeo na pozornicu.

S obzirom na to da im je ovo posljednji koncert u Hrvatskoj, očekivalo se više. Ne po pitanju izvedbe, već po pitanju duljine repertoara, komunikacije s publikom, i općenito emocije. Koncert je trajao oko sat vremena, uz očekivani bis od nekih pola sata. Moglo bi se reći da smo ipak očekivali nešto dulji angažman – ako ništa, standardnih sat i pol, uz bis.

Komunikaciju je predvodio Hauser, u svojem klasičnom stilu koji nećemo pretjerano komentirati. Ono što je možda bilo malo dosadno jest to što su se doslovno ponavljale iste šale koje smo imali prilike čuti i posljednji put kad su bili u Areni, u ožujku 2018. godine. Upravo zbog toga, sve je djelovalo nekako šablonski odrađeno. Ponavljam, ne loše, ali očekivali smo ipak nešto više emocije – ipak im je ovo posljednji zajednički koncert u Hrvatskoj.

Sve skupa, bitno je završiti na pozitivnoj noti jer je u pitanju bio odličan koncert, koji se vjerojatno neće tako skoro ponoviti. Zaista možemo biti sretni što su upravo u Hrvatskoj rođeni takvi talenti, koji su uspjeli dobiti svjetsko priznanje. Što reći, nego da nestrpljivo iščekujemo njihove iduće projekte!