Podijeli objavu

Treći studijski album i prvi samostalni koncert u Domu sportova – definitivno povratak u stilu. Naravno, pričamo o popularnom dubrovačkom bendu imena Silente.

Pojavili su se na hrvatskoj sceni s pjesmom ‘Terca na tišinu’, izdali dva albuma i održali bezbroj koncerata. U srpnju 2016.te godine su se odlučili razići dok ne postanu ‘ljudi kakve ovaj bend zaslužuje’. Na našu sreću, razlaz nije dugo trajao te su se u studenom prošle godine ponovno okupili te krenuli punom parom.

Sanin Karamehmedović, poznatiji kao Sančo, čovjek koji stoji iza stihova naših najdražih pjesmi i basist benda, otkrio nam je što se točno događalo prije dvije godine, kako izgleda kreativan proces stvaranja unutar benda i postoji li trema uoči prvog samostalnog koncerta u Domu sportova!

Kako ste danas? Jeste li još uvijek pod dojmom druženja s fanovima u Zagrebu?
– Trenutačno osjećamo nekakav pad adrenalina koji graniči s depresijom. Znaš ono kad dugo planiraš nešto, odradiš to dobro, i onda sljedeći dan se život nastavlja normalno. Voljeli bismo i po drugim gradovima napravili slično druženje pa sad radimo na tome jer nam se puno ljudi javlja i žali što nisu mogli doći.

Kada ste objavili da uzimate pauzu od vašeg rada, puno fanova je bilo shrvano. Svi su željno iščekivali novi album, a jednu ste novu pjesmu bili izveli i na koncertu u Saxu u Zagrebu. Je li vam bilo teško gledati koliko ćete faliti ljudima na sceni? Jeste li kada pali u iskušenje da ipak kažete da se radilo o neslanoj šali i ipak nastavite s radom?
– Pa glupo zvuči, ali to nam je pomoglo. Svaki dan su stizale poruke, tisuće poruka podrške je došlo, ne pretjerujemo. Čekamo vas – svi su govorili. Tako da smo znali da će bar dio ljudi još uvijek biti tu kad se vratimo, a znali smo da ćemo se vratiti kad tad. Ne bi se nikad šalili s tim stvarima, a nismo imali dobre odgovore pa nismo govorili ništa.

Koji je uopće bio razlog ‘raspada’ benda? Svi smo pročitali izjavu u kojoj kažete kako uzimate pauzu dok ne budete mogli dati sve od sebe, no ima li još nešto osim toga? Svakakve su priče kružile…
-Nestalo je osmijeha u cijeloj priči, veselje je nestajalo, a nešto trulo je nastajalo. Okidač je bilo to što nismo uzeli vremena da uvježbamo novi album, nismo imali probe i svađali smo se oko toga, ali cijela situacija je spoj raznih loših stvari. Ne znaš kako je kad se ekipa vozi 7 sati na svirku i u kombiju svi šute. Svi potonuli nešto. A rješenja nema. Ma užas.

No, natrag na neke veselije teme. Govoreći o novom albumu, jeste li zadovoljni s time kako isti prolazi kod publike?
– Jesmo, otprilike očekivano. Ovaj album prema nekim našim predviđanjima ti na prvu ne bi trebao biti dobar kao naš prethodni materijal, ali bi na treću – četvrtu trebao biti puno bolji od svega što smo ikad radili. Mislimo da smo napravili veliki album koji će trajati.

Kada pišete pjesme, ciljate li na to da pjesme budu hitovi ili samo želite stvarati nešto što se vama sviđa, što pokreće vaše emocije? Recimo konkretno na ovom albumu, očekujete li od neke pjesme da bude hit?
– Na ovom albumu nema niti jedna pjesma od koje očekujemo da postane hit. Ali, ima puno dobrih pjesama koje bi to mogle postati. Nismo se vratili da radimo hitove nego da radimo dobre pjesme. One mogu i ne moraju postati hitovi. Ne znam jesmo li to upravo dobro objasnili, ali tako nešto. Na novom albumu se više radi o rock pristupu albumu, a ne pop. Pop pristup uvažava standarde onoga što je trenutačno popularno i unaprijed određuje pjesmu, već u aranžmanu i razmišljanju kako će se stvari postaviti unutar pjesme. Rock pristup je bliži autoru i izvođaču, a manje se prilagođava slušatelju. Mi ne bježimo ni od jednog ni od drugog niti ciljano radimo nešto od toga, ali ovaj se album prirodno približio rock produkciji. Tada smo se tako osjećali, tada smo tako svirali.

Pričajući o hitovima, po vama, koja je vaša najbitnija pjesma s posljednja dva albuma? Mnogi će se složiti da ste se proslavili s ‘Tercom na tišinu’, no biste li rekli da vas ona najbolje predstavlja?
– Ako pričamo o hitovima, Terca je naša najbitnija pjesma. Ako se priča o pjesmi koju izvođač smatra sebi najvrednijom onda je to Jer te imam da me boliš. Ako se priča o kombinaciji te dvije kategorije, onda je riječ o pjesmi Neobranjivo.

Imate li neku omiljenu pjesmu, bilo s novog albuma ili starijih?
– Noćas ona nije ona s prvog albuma, Jer te imam da me boliš s drugog albuma i Ti sebe ne znaš s novog albuma.

Za većinu pjesmi vi pišete tekst, a Tibor glazbu. Koji je tu proces stvaranja? Što prvo dođe? Tekst ili glazba? Imaju li i ostali iz benda svoj udio u procesu?
– Za većinu da, ali Tibor je napokon počeo ozbiljnije shvaćati i svoje stihove tako da sad ima i njegovih pjesama na albumu. U većini slučajeva mu ja pošaljem tekst, čekam neko vrijeme i onda dođe uglazbljeno. On tu ima neke boje kroz koje vidi te stihove i stvari koje mu štimaju, a koje ne, ali za to treba detaljno s njime popričati. Ostali iz benda nemaju udio u autorskom procesu, ali imaju u stvaranju Silente zvuka. Daj nam bilo koju pjesmu na svijetu, Silente će uvijek zvučati kao Silente. Potpis je u svakoj noti, u svakom udarcu u doboš.

Za manje od pola godine, čeka vas i veliki koncert u Domu sportova. Ako se ne varam, ovo vam je prvi samostalni koncert u velikoj dvorani Doma sportova? Pere li vas trema? Očekujete li da će koncert biti rasprodan?
– Pere nas trema hoćemo li mi biti dobri jer nismo dugo nastupali. Sigurno je da će koncert biti rasprodan, ulaznice već lete. Ali to nas ne brine, samo nam je bitno da Silente bude Silente na toj pozornici.

Što nakon Doma sportova? Album ste izdali, kultnu dvoranu odradili. Kakvi su planovi nakon toga?
– Radit ćemo nove pjesme. Sve ostalo može biti i ne mora, sve ostalo se događa samo zbog volje i potrebe za novim pjesmama.

Za razliku od posljednjih nekoliko godina, moglo bi se reći da je ovo prvi put u dugo vremena, da hrvatskom glazbenom scenom prevladavaju izvođači koji nisu pop: Krankšvester i Vojko V su najveće nove zvijezde. Mislite li da na sceni ima dovoljno mjesta i za vas? Što mislite o novom valu izvođača općenito?
– Naravno, što je više različite glazbe to je više različite publike, različitih koncerta, glazba postaje sve bitnija i automatski je više mjesta za sve nas. Tu se ne radi o otimanju terena, to ne funkcionira tako. Rap je jako popularan sada, a drago nam je za Vojka jer je lik već 10 godina daleko najbolji u svom poslu.

Do sada ste imali jedan duet, i to s Dejanom Aćimovićem. Vidite li se u nekoj skorijoj budućnosti u nekoj novoj suradnji? Ako da, tko bi bio vaš izbor?
– Ne vidim suradnje u skoroj budućnosti Silentea. Ne vidim ih nikad zapravo. Ništa iskreno i autentično ne vidim u tome da itko drugi osim Silentea izvodi naše pjesme. Nekad to ima smisla i bude sjajno, ali ne u našem slučaju.

Što trenutno slušate? Gdje crpite inspiraciju?
– Six pack ubijaju moj san. Letu Štuke, MORT, Masa Mor. Svašta. Svijet će te ukopati u mjestu i proći će za sekundu, trebaš stvari koje će te pomaknuti… stalno u potrazi za stvarima koje će te pomaknuti.

I za sam kraj, što biste poručili svojim fanovima?
– Da nam do tad jave jesu li pronašli 14. pjesmu s novog albuma i zašto im je baš ona najbolja pjesma ikad.

Ana Šoda