Podijeli objavu

Beogradski shoegaze/dream pop bend Bitipatibi su nastali u Beogradu 2009. godine, publiku su osvojili albumom “Lešnici divlji” koji je popraćen pozitivnim kritikama. Radi se o bendu koji s neodoljivom lakoćom publiku povlači u svoj dream pop svijet, a njihova posebnost najviše se krije u vokalu Une Gašić. Četiri godine nakon albuma “Lešnici divlji” nastavljaju svoju priču albumom “Lešnici divlji 2” koji sanjivim melodijama ponovno potiče posebno ugodne emocije kod slušatelja.

U Hrvatsku dolaze na jednu mini turneju u sklopu koje će održati, između ostalog, i koncert u Šibeniku 31. ožujka povodom rođendana kluba Azimut. Porazgovarali smo s frontmenicom benda Unom Gašić, ali nismo zapostavili ni ostale članove benda.

Una, ime benda je jako zanimljivo, tko ga je predložio?
Bi ti pa ti bi, bilo pa prošlo, dobro je. Kao neko naše ponašanje, koje ne sliči na nas, pa se pitamo što nam je bilo, ali važno je da je prošlo i da je sad sve ok. Moja ideja! 🙂

Bend je nastao 2009-te godine, kako je došlo do njegovog da tako nazovemo okupljanja?
Ja nisam ni sanjala da ću se baviti ovim poslom, nazvala bih bend posao jer po cijeli dan radim nešto oko benda, jesu li to mejlovi, intervjui, ili pobe. Davne 2009. smo pravili glazbu kod kuće na računalu, Dragan Jovanović i ja, i postavljali je na Myspace. Imali smo dosta prijatelja glazbenika, njima se svidjelo to što radimo i nagovarali su nas da okupimo bend i nastupamo. Odluka je pala kada su počeli pozivi za svirke, bukvalno smo napravili bend zbog prihvaćene svirke, odlučili smo se za bend, jer pjesme puno bolje zvuče sa cijelim bendom, i eto me sad . 🙂

Uz tebe Una u bendu još sviraju i Dušan, Todor, Srđan i Ernest čuvaju li te momci kao kap vode na dlanu?
Apsolutno, i ja njih! 🙂

Četiri godine nakon izlaska ‘Lešnici divlji’ priču nastavljate sa ‘Lešnici divlji 2’. Slažete li se da je to jedan od boljih albuma koji su obilježili prošlu godinu?
Naravno. Na puno portala se našao kao takav, i stvarno smo se puno potrudili da bude odličan.

‘Lešnici divlji’ i ‘Lešnici divlji 2’ – ima li razlike između ova dva albuma?
Da, ali ne puno, Ivan Skopulović je svirao gitare i na drugom albumu, ritam sekcija se promijenila, Dragan Mihajlović je autor većine bas linija, Marko Benini je svirao bubnjeve, ali generalno mislim da je zvuk ostao isti. Dušan je svirao na par pjesama saksofon, i to je donijelo najviše svježine, tu je dosta više klavira nego na prvom albumu, ali najviše razlike ima u vremenu za snimanje i miksanje, možda tri puta više za drugi album.

Hoće li biti i ‘Lešnici divlji 3’ i hoće li biti drugačijeg žanra nego prva dva, znamo da voliš hip-hop, hoće li biti toga?
Sigurno će biti energičniji od prva dva, sad imamo bariton saksofon, Duleta koji je u jazz vodama. Planiram da više sviram klavir, uzela bih i satove jazz klavira, tako da nekad, ako se stvore uslovi mogu svirati i klavir. Možda baš hip hop momenti na klaviru. Voljela bih da imamo i neke više jazz pjesme, nešto što bi možda sličilo za glazbu za film noir.

Koja stvar ti je najdraža ili uz koju si najemotivnije vezana sa albuma ‘Lešnici divlji 2’?
‘Mali Betmeni’ sigurno, ‘Okean’, ‘Glečeri’, ‘Galaksija’… tu je opisana jedna ljubavna priča.

Što se događalo u bendu u protekle četiri godine, od jednog do drugog albuma? Bilo je i nekih promjena u bendu?
Da, dosta je bilo promjena, da bi se isfiltrirala postava koja se može uhvatiti u koštac sa svime što ozbiljan bend nosi.

Kako su se Dušan, Srdjan, Todor i Eki uklopili u bend? 🙂
Eki: Kao da sviram u bendu već 16 godina.
Srđan: Meni je izazov da sviram u bendu koji već ima izgrađen zvuk, koji ima publiku, da se uklopim i nadovežem na cijelu priču, a opet da dam i nešto svoje.
Todor: Bio je proces pronaći zvuk i prilagoditi ga za sviranje uživo. Zvuk je bio bitan element sviranja tih linija. Bez njega je kao da debelom četkicom slikaš tanke linije. U novim stvarima sam zadržao zvuk, ali promijenio stil sviranja. Tek sam od prije posljednjih par mjeseci postao zadovoljan kako zvuči. I dalje nisam kompletno zadovoljan al i to ce se dogoditi. Prija mi da radim sa ljudima u Bitiju i dosta učim od njih. Naročito pravila na turneji znaju biti dosta korisna.
Dušan: Ovo je grupa talentiranih individualaca predvođena Unom i njenom jasnom vizijom što Bitipatibi jeste, a šta nije. Kreativni proces nastajanja pjesama se stalno mijenja, ideje naviru i (uglavnom) sve dobijaju šansu da se isprobaju. Una, naravno, ima zadnju riječ jer je to glazba koja je zapravo ekstenzija njene poezije, tako da je ona najkompetentnija da donosi finalne odluke. Suradnja je izvanredna i stalno donosi nova i neočekivana rješenja. Izbije tu i tamo i pokoja iskra u žaru kreativnih uvjeravanja, ali do sada se nije dogodilo da je na kraju neko od članova bio manje zadovoljan finalnim verzijama od ostalih… Mislim da se svi u ovom bendu jako vole i međusobno poštuju i da se to čuje.

Svirate kako u Srbiji tako i u Bosni, Sloveniji, Hrvatskoj… kakva je publika po regiji, traže li negdje više od vas, iznenadite li se kad dođete negdje na svirku?Una: Dosta sviramo u regiji, svugdje se osjećamo kao kod kuće ili u nekim finim, poznatim gostima, čak i kada smo negdje prvi put. Publika nas je do sada svuda prihvaćala sjajno, spontano, puno njih zna i pjesme, pjevaju s nama…
Dušan: To ni najmanje nije čudno s obzirom da je ovaj prostor (uz sve razlike i specifičnosti) zapravo nedjeljiv u kulturnom smislu. Nikada ne treba zaboraviti da je na ovim prostorima ideja kulturnog jedinstva puno starija od bilo koje političke ideje tog tipa. Od Ilirskog pokreta Ljudevita Gaja (1835) koji je radio na kulturnoj integraciji južno-Slovenskih naroda, preko Bečkog sporazuma (1850) koji prvi put promovira ideju srpsko-hrvatskog jezika, pa sve do Micićevog Zenitizma tridesetih godina prošlog vijeka, kreativni i ljudi koji su se bavili kulturom su stalno pronalazili nove načine umrežavanja, razmjene, suradnje… To nekako radimo i mi danas, na naš način, sa idejom da makar skromno doprinosimo nastavku svih tih prethodnih ideja i djelovanja. Ponosni smo što je tako i presretni smo da postoji interes i izvan granica Srbije za naše pjesme…

Što mislite o sceni u regiji općenito? Ima li premalo alternativne glazbe?
Ima dosta bendova, scena je dinamična, jaka, moćna, živa i uvijek ima novih stvari. Jako volim Pridjeve, Saru Renar, Ninu Romić i mislim da je ponuda velika, u cijeloj regiji.

King Krule – Prije nekoliko godina bili ste mu predgrupa u Sloveniji kakvo je to iskustvo i kako je došlo do te suradnje?
Meni bi to bio najdraži nastup, ja sam godinama dijelila taj bend na stranci, dosta ljudi je čulo za njih tako. Više puta sam pisala Domu omladine za booking, Kino Šiška je prva uspjela u tome, to jako poštujemo. Na koncertu je bilo dosta publike iz Beograda, iz cijele regije, lijepo je vidjeti koliko je veliki interes mladih ljudi za kvalitetne bendove, da ih ‘ne mrzi’ da za samo jedan koncert pređu toliki put.

Do suradnje je došlo tako što sam isti dan kada sam saznala da dolaze napisala na fejsu, na tom događaju, da im želimo biti predgrupa, kao i Matjažu koji je već planirao termin za Bitipatibi nastup u Ljubljani, tako da je to bila savršena prilika. Arči je prijatan, kao i cijeli bend, našli su vremena za druženje poslije koncerta, svidjela im se svirka, i svi se iskreno nadamo da će se druženje ponoviti.

Uskoro dolazite na jednu nazovimo je mini turneju po Hrvatskoj, no prije toga svirate i u Bosni?
Da, upravo smo se vratili iz Rijeke, taj vikend smo svirali i u Pazinu i Kopru, sviramo u Sarajevu, zatim u Zadru i Šibeniku. To je dosta puta!

U Šibenik dolazite na proslavu rođendana kluba Azimut što će naša publika imati prilike čuti?
Dolazimo ovog puta u novoj, proširenoj postavi, pored mene bend čine saksofonist Dušan Petrović, Todor Živković na gitari, Srđan Popov na bas gitari, Ernest Džananović na bubnjevima. Jako nam je drago da sudjelujemo u proslavi rođendana nama dragog kluba.

S obzirom na gusti raspored i nastupe hoćete li imati vremena malo uživati u Šibeniku?
Na žalost, ne. Naš bubnjar počinje raditi u ponedjeljak, to mu je prvi radni dan na novom poslu, pa ne bi smio kasniti. Nekad stignemo na pola sata samo na kavicu pored mora, nadam se da će u ljeto biti opuštenije, kada je, što se tiče svirke, aktivan cijeli tjedan, barem na moru, pa je plan da se nekad i duže ostane, napravi neki slobodan dan. Dule ima dosta obveza, vezan je za svoj studio, često radi glazbu za filmove, pa nema baš puno vremena za ekskurzije.

Svirate i rado ste slušani širom sregije, koji su planovi za ovo ljeto – svirate ili odmarate?
Plan je da se svira, što više, svaki koncert, pa i najmanji, u ne tako savršenim uvjetima, je novo iskustvo. U svakom gradu nas uvijek čuje neka nova publika. Nema boljeg načina za reklamiranje benda od dobre svirke.

Poruka za publiku u Šibeniku?
Dođite se zaljubiti, neka vaša čarolija proradi uz Bitipatibi svirku. 🙂

Za kraj spomenimo i to da albume ‘Lešnici divlji’ i ‘Lešnici divlji 2’ možete poslušati OVDJE, a bend možete pratiti i na njihovoj Facebook stranici.